
Uvod u najobičniju, najprovidniju, najneiskrenije smišljenu i preloše odglumljenu frazu, praznu poput klot pasulja.
Televzija CINK:
Lepo lice bujnih grudi: Imate toliko prelepih snimljenih balada, koju onako baš, baš volite i kojom se ponosite?
Lokalni solista: Sjajno pitanje! Ne želim da zvuči kao fraza, meni su sve moje pesme drage, poput dece, a opet, biće fraza ako kažem da najviše volim one koje moji verni obožavaoci vole
Televizija BLINK:
Lepo lice bujnih grudi: Sigurno su vas mnogi pitali da kažete koju svoju pesmu najrađe pevate...
Lokalni solista: Sjajno pitanje, Ne želim da zvuči kao fraza, ali, iskreno, volim da pevam sve pesme koje usrećuju moje obožavaoce...
Televizija OINK:
Lepo lice bujnih grudi: Dugo sam razmišljala šta da vas još pitam, pa bi evo, moje poslednje pitanje, ali svakako ne i najmanje bitno ( trep, trep, kikot, kikot ) bilo da izdvojite neku svoju vama dragu pesmu
Lokalni solista: Uh, pa to je zaista teško pitanje ovako za kraj, ne bih da zvuči kao fraza, meni su sve moje pesme drage...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.