
"...ali znam tebe". Omiljena uzrečica onih koji pate od halo efekta, tj. na osnovu prethodnog iskustva imaju (negativne) predrasude o nekoj osobi.
Keva: Jesi stigao? Ček, šta je to... Opet si pušio?
Sin: Nisam, kevo, šta ti je!?
Keva: Što se osećaš na duvan!?
Sin: Bio u kafiću sa ortacima, tamo se puši, pa mi je garderoba povukla smrad...
Keva: Ma ne znam ja rimskog papu. Hajde lepo mi reci, šta ti to treba!? Onomad kad sam te videla, umalo me šlog nije strefio.
Sin: AMAN! Nisam pušio, ne prija mi duvan. Tada sam jedini put u životu zapalio, jer sam bio pijan, plus hteo sam da probam, i to je to!
Keva: ... danas ako pušiš, jednog dana ćeš preći na heroin...
Sin: E, hajde ćao!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Cigara je samo početak. Onda heroin, pa nož, pa pištolj, pa automatska puška :)
+
...Pa premijerska fotelja... xD