
Početak upitne rečenice akcentovane kao da je u pitanju elementarno neznanje upitanog iako je u većini slučajeva u pitanju nepotrebno znanje pitaoca.
A: ''E, moraš da pogledaš ovaj film, sjajan je, glumi Tejlor Latner!''
B: ''Ko je dođavola Tejlor Latner?''
A: ''Ne znaš ko je Tejlor Latner!?''
B: (pauza) ''E palim, žurim..''
_______________________________________________________________________
A: ''Brate, Espanjol ti je siguran kec. Pojačali se, bre, došao im Hektor Moreno jebote!''
B: ''Ko ti je Hektor Moreno?''
A: ''Ne znaš ko je Hektor Moreno!?''
B: ''Ma ko si, bre, ti uopšte?''
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
+ al' ej stvarno, ko je Tejlor Letner?
Ček da bacim gugl
Pa našao sam nekog ako je to taj.
Kao neka mršava, azijatska verzija Lole Smiljanića...jel taj?
Tako nekako :P A Hektora Morena ne trazis? :D