
Retoričko pitanje domaćina, u pokušaju da ubedi goste da neko od njih uzme tzv. stidak.
Na jednoj večeri šestoro ljudi sedi za stolom. Na ovalu je ostalo jedno parče mesa, i svi prisutni se prave fini (da ne kažem, prave se Englezi), niko ne želi da uzme to poslednje parče...
U tom trenutku nestaje struje, i nastaje totalni mrak.
Par sekundi kasnije, čuje se vrisak...
Kao u romanima Agate Kristi, svetlo se pojavljuje trenutak kasnije... i svi ugledaju jednu šaku na komadu mesa i 5 zabodenih viljušaka u istu.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Horor defka, samo još muzička podloga fali :) +
AlaH se neko raspis'o! ;)
+
Hahahahahahahaha +
@Ella
Pozitivno deluje na moju defindžijsku blokadu, to što ne rade reakcije (i kad rade, bukvalno pola mi obrišu) ;-)))))
Da, da...il' si tamo il' si ovde ;)
Хм, шта би било да је у питању последње пиво?:) +++
Zato ja i ne jedem meso! :)))
+
Ауу РД баш си се ноћас бацио на објашњавање. Комплименти... +