
Početak uglavnom svake basne naročitog lovca, najčešće domaćina krsne slave, koji odabranoj skupini prepričava dobodovštine lutanja po šumi i očajničko traženje kapitalca. Nezaobilazno je i cirkanje manastirke, sredstva koje potpomaže prisećanje scene i pojačavanja laži koju gazda treba izreći kako bi priča bila što zanimljivija.
Gost 1: Deder, Pajo, aj pričaj kako je bilo ono kad si 'fatao onog jelena... (proteže se da dohvati čašu sa rakijom).
Lovac: (vidno podnapit) Kume, nećeš verovati, ali stvarno je istina. Čim sam ga vid'o, a ja ti opali' dva metka u njegovom pravcu. Nekako se on saple' i upade u neko granje. Ja za njim, i, da ga izvadim iz granja, kad ono, ima šta da se vidi: na rogove mu zabijena dva zeca. A ja, šta ću, od sreće digo' ruke uvis, i u'vati dva fazana...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.