
Rečenica koju izgovaraju osobe koji preko vozača autobusa šalju neke stvari svojim rođacima i prijateljima. Dok izgovaraju ovu rečenicu, iz džepa vade dvadeset ili pedeset evra, zavisi od toga šta je u koverti koja je obično debela kao biblija i teška bar pola kilograma. Ako vas uhvate na granici da prevozite tu kovertu, vjerovatno vam ne gine koja godina robije i otkaz. Da smo u nekoj naprednijoj državi, ali pošto smo na Balkanu, može se prevesti nuklearna bomba niko ništa ne bi primjetio.
- E majstore. Čekaj, čekaj... Mogu li vas zamoliti da mi prevezete ovo do mog rođaka u Banjaluci, nećete sa ovim imati apsolutno nikakvih problema, vjerujte mi. (Malo vutre, dve zlatne narukvice i tabletice ništa strašno, khm). Čekaće vas on na stanici.
- Hmm. Pa ne znam baš.
- Evo častim te sa dvadesetkom, ajde molim te hitno mi je.
- Ma nema problema.
U subotu, 27. novembra 2010. u Klubu studenata tehnike biće održana smotra sadržaja popularnog šaljivog sajta. Vukajlija je mesto gde se Internet zajednica okuplja kako bi na duhovit i originalan način definisala reči i izraze, sleng termine, našu svakodnevnicu i aktuelne događaje, po paroli - „Ovde možete da definišete sve ono što ste oduvek želeli, a nije imao ko da vas pita”.
Mondo · 25. Novembar 2010.
nije loša.
Иди бегај
Pre bih definisao ovo kao pojavu...tipa "Slanje predmeta, robe ili 20kg jeftine verzije Nutele preko vozača autobusa u rendom pizdojebinu". Ovako je previše nategnuto. Plus, ipak, ali razmisli.
Meni majka tako slala ajvar. I džem od jagoda.
Иди бегај
Smaraš. Znaš? Udari mi minus i produži, ne moraš mi komentarisati sve i jednu definiciju. Nisi interesantan uopšte.
Profa, neki dan sam se susreo sa ovakvom situacijom, pa mi sad palo na pamet. Mada, dobro je i to.
dobra :) majstori uvek prenose nešto.