
Neizostavan deo brojnih takmicenja koje organizuje i vodi Saša Popović. Njegov prekomerni talenat za stvaranje atmosfere koja se može meriti sa onom za vreme poslednjih časova života Adolfa Hitlera u berlinskom bunkeru, je uglavnom propraćen reakcijama koje variraju od kiša suza i znoja do želje da se sa svim završi u Majk Tajson stilu.
Izvlačenje pitanja na ispitu, solo gledanje hororčine sa slušalicama (u mraku), urgentna potreba za toaletom za vreme poslovnog sastanka, išcekivanje riblje čorbe, iščekivanje ocene defke u koju si tobož' uložio mnogo truda, prvi trip, susret večitog dužnika sa zelenašima u slepoj ulici, rešavanje derbija na penale...
To, kao i sve ono sto je do sada smatrano iole neizvesnim pada u vodu u poredjenju sa baražom Saše Popovića.
Dalje ide, dalje ide, dalje ide, dalje ide...
Dalje ide, kandidat...
Dalje ide...
I dalje ide...
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Dobar si samo ti ne treba ova poslednja rečenica u primeru - kvari kraj. Inače, lep plus :)