
Neizostavan deo brojnih takmicenja koje organizuje i vodi Saša Popović. Njegov prekomerni talenat za stvaranje atmosfere koja se može meriti sa onom za vreme poslednjih časova života Adolfa Hitlera u berlinskom bunkeru, je uglavnom propraćen reakcijama koje variraju od kiša suza i znoja do želje da se sa svim završi u Majk Tajson stilu.
Izvlačenje pitanja na ispitu, solo gledanje hororčine sa slušalicama (u mraku), urgentna potreba za toaletom za vreme poslovnog sastanka, išcekivanje riblje čorbe, iščekivanje ocene defke u koju si tobož' uložio mnogo truda, prvi trip, susret večitog dužnika sa zelenašima u slepoj ulici, rešavanje derbija na penale...
To, kao i sve ono sto je do sada smatrano iole neizvesnim pada u vodu u poredjenju sa baražom Saše Popovića.
Dalje ide, dalje ide, dalje ide, dalje ide...
Dalje ide, kandidat...
Dalje ide...
I dalje ide...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Dobar si samo ti ne treba ova poslednja rečenica u primeru - kvari kraj. Inače, lep plus :)