
Opis neke grupacije, društva ili porodice u kojima ljudi baš i nisu čuli za organizaciju. Svako je sam svoj gazda i radi ono što najbolje zna, ili šta mu se radi u tom trenutku. Ne postoji strategija, nikakva formacija i plan rada, juri se bezglavo, po osjećaju, uz liniju manjeg otpora. Bez naprijed i nazad, bez strana svijeta. Kao u fudbalu, kada se pri korneru svi sjure ka protivničkim stativama ostavljajući nikog na vrhu šesnaesterca, tako i ovdje nestrpljivi brzojezični sitnoparci hrle ka brzim porazima uzaludnim naporima, bez medjusobne potpore, trpeći konstanto protivničke kontranapade. Vremenom se i rijede, trošni gubitnički skut dobar je samo moljcima. Sada ni tromi štoperi, ni nebitni bekovi, ni drveni zadnji vezni ne jure da pokupe otpatke, isprave napad, naprave razliku. Samo ponekad, poneki ludi golman, neki Toldo jurca ka golu u poslednjem minutu, bježeći od dosade. Ali, objasni ti njima...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.