
Opis neke grupacije, društva ili porodice u kojima ljudi baš i nisu čuli za organizaciju. Svako je sam svoj gazda i radi ono što najbolje zna, ili šta mu se radi u tom trenutku. Ne postoji strategija, nikakva formacija i plan rada, juri se bezglavo, po osjećaju, uz liniju manjeg otpora. Bez naprijed i nazad, bez strana svijeta. Kao u fudbalu, kada se pri korneru svi sjure ka protivničkim stativama ostavljajući nikog na vrhu šesnaesterca, tako i ovdje nestrpljivi brzojezični sitnoparci hrle ka brzim porazima uzaludnim naporima, bez medjusobne potpore, trpeći konstanto protivničke kontranapade. Vremenom se i rijede, trošni gubitnički skut dobar je samo moljcima. Sada ni tromi štoperi, ni nebitni bekovi, ni drveni zadnji vezni ne jure da pokupe otpatke, isprave napad, naprave razliku. Samo ponekad, poneki ludi golman, neki Toldo jurca ka golu u poslednjem minutu, bježeći od dosade. Ali, objasni ti njima...
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.