
'Ščim' je isto što i 'sa čim' sa zajebano izvršenom glasovnom promenom gde je 'sa' prešlo u 's' (sčim) pa onda 's' u 'š' (ščim). 'Ščim' je toliko prešlo u govor da ga koristimo svakodnevno; lepo zvuči i efektno je. Međutim, u kombinaciji sa 'nemam' stvara tako negativan odgovor na koji nema više pitanja; samo 'ščim' može da bude efektno retoričko pitanje kad na postavljeno pitanje imaš isti odgovor više puta.
A: 'Ščim ćeš palačinke?'
B: 'Ždžemom'
_______________________________________________________________________
A: 'Tresi guzu, tresi. Ajde malo sisiće.'
B: 'Vidiš da nemam ščim da tresem, pedofilčino. Mlečni zubi mi tek ispali.'
_______________________________________________________________________
A: 'Ideš na letovanje?'
B: 'S koje pare bre?'
A: 'A na zimovanje?'
B: 'Ščim sine, ščim?!'
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
HAHHAHA +++++++++
Vidiš da nemam ščim da tresem, pedofilčino. Mlečni zubi mi tek ispali.'