Prijava
   

Nemoj da lupaš i rukom

Ima tako ljudi, bukadžija, koji vole da su uvek u centru pažnje, koji se smeju na sav glas svojim dosetkama, a to počesto umeju da začine i lupanjem rukom o sto. U kafani, na slavama i sličnim okupljanjima oni su najgrlatiji i vode glavnu reč, što i ne bi bilo toliko strašno da im je priča zanimljiva. Međutim, njihovo baljezganje najčešće je smor za prisutne.
Pošto ih sigurno ne možete nadglasati, jedan od načina da ih bar privremeno dezorijentišete i dekoncentrišete jeste i rečenica iz naslova.

- Dobro veče, dobri ljudi! Srećna veridba, omladino! A ovo je budući? Zdravo, momčino, ja sam Budimir, a zovu me Budo. Razumeš, Budimir, a skraćeno Budo, ahahahaha!
- Drago mi je, ja sam Petar.
- A odakle si ti, Pero, a?
- Iz Beograda.
- Iz Beograda, kažeš?! Pa ja sam, rođeni, u Beogradu služio vojsku, na Banjici! E, to je bilo... Slušajte vamo, da vam ispričam... Domaćine, daj jednu ljutu... I tako, bio s nama u vojsci neki Makedonac, Stojče Stojčev, iz Dimitrovgrada. A znate kako smo ga zvali?! Bugarin! Ahahahaha... Razumete, Makedonac, a zvali ga Bugarin! Ahahahaha!
:baaam! šakom o sto:
- Aman, Budo, nemoj da lupaš i rukom. U Dimitrovgradu i žive Bugari.
- A?!

Komentari

ovako ja...+

Drugo je žensko kad lupi pa se sve zatalasa. :) A i ti to samo rukom, da se zna ko je gazda.

da. a vičem ko da imam 100 kila...

Akcenat je na talasanju, ne na vikanju. ;)

i to ko da imam sto kila...

tanko...klimavi plus.

ја тек сада изваљујем аватар. штошта ми пада наум

штошта ми пада наум

Što na umu to na drumu... Dakle?

Ниш претјерано, свеобухватно пичка која је поетски неописива, надржај, имуплс који се не да дефинисати кроз поезију, као и прозу већ вијековима, на једну страну романтично, с друге стране чемер немоћи, инфантилност ријечи, рекао бих.
штоб рекао сиоран, јесам ли узалуд поета ако ме не мучи таштина и безнађе

кењам ја, дијелим мисли с непознатим чоек, тако ми лакше, него с мени ближњим љоодима :)
жив бијо

инфантилност ријечи

Dopada mi se ova sintagma... Ali, ne mora nužno da bude čemer nemoći, naprotiv.

A ovaj сиоран je, pretpostavljam, Sirano, mnogo liči citirano na njega. :)

Нисам мислио на Пинокио :)
Мислим на Румунског филозога, који бива прогнан у Француску, па тако и пише већину опуса.
http://sr.wikipedia.org/sr/%D0%95%D0%BC%D0%B8%D0%BB_%D0%A1%D0%B8%D0%BE%D1%80%D0%B0%D0%BD

Nikad čuo, priznajem, tj. možda načuo, ali zaboravio. Ali da citirano liči na, gle čuda, njegovog anagramiranog imenjaka, liči... I što se taštine i što se beznađa tiče.
Mada, beznađe je deplasirano.

Hvala na edukaciji, u svakom slučaju.

Пинокиапа тамо
*филозофа
чисто да исправим, лапсус каламија гомила, као и обично