Prijava
  1.    

    Nemoj da ti dvaput govorim

    Zadnja opomena da prestaneš. Oglušiš li se, utero si u tesno.
    Dok si se zajebavao zajebavao, sad je dosta.

    Celu noćnu smenu ti se ja prevrćem. Te tamo ću, te ovamo ću. Volj ti na klupu, volj ti na paletu.
    Jbg, jeben ti je život kotlara. Nekad se nešto i radilo. Sad te drže tu čisto da onjušiš ako se koji PLC upali pa da javiš električarima ili eventualno vatrogascima. Popišeš ček listu i voljno do ujutru.
    A jutro daleko sve ga jeblo. Dok je bilo šta na televiziji, gledao sam. Kad smorilo, ja zabo na klupu i ušuško se. Ima neki grudnjak, ostavio Sima pokojni pre nego što otišao u penziju. Pravi onaj postavljeni, zeleni. Topao u pičku materinu. Uvučem se u njega pa u krpe! Kao zečić u maminom gnezdu

    Dok se trgoh, jutro već došlo.
    Skuvam ti ja kafu kolega što dolazi u prvu smenu i sebi.
    Sedim tako. Mislim se: "otišla i ova noćna u istoriju". Nema ni 5min kad dođe mali, vidno natekao ko švalerski kurac. Mislim se, i ja sam ti bio takav do pre par godina. Sad do 11 i do kurca. Nema izlazaka.

    Sedimo mi tako a mene nešto krvotok spopao pa gde hoće - gde neće a on direkt u močugu. Digao se feniks al onako fino, jutarnji. Milina i lepota stvarno!
    Zavlačim ruke pod sto pa u pantalone i umotavam zver ispod kaiša da ne pomisli kolega da se na njega digao. A sve se mislim u sebi ala ću ga plasirati u toplu ženu. Uf uf! Samo da stignem!

    Prošlo tu još koji minut. Ispreskakao ja klinca podjebancijama na račun mamurluka i nejebice pa pravac za jaknu i magla kući.
    Izašao sa kapije, sedam ti ja u kola a onaj u gaćama ne popušta.
    Reko - Samo lagano!
    Srećom, blizu stan na Detelinari pa sam brzo stigao.

    Ušao u stan. Mir tišina.
    Bacim jaknu na kuku i pravac na tuširanje.
    Tuširam se i gladim mog Piksija. Dobar mi je, ne popušta. Biće mali za tebe posla ako bog da.
    Izađoh iz kupatila i pravac u spavaću kod žene.
    Ona ljubičica, topla, opuštena. Legla na bok kao da me čeka.
    Zadigoh onaj pokrivač i nabih se njoj uz toplo dupe. Obožavam to njeno izvajano dupe.
    Pa prevacih ruku preko njenih bokova pa se pribih još bliže. Češkam je ja dignutim kurcom kad ona ništa. Ni makac! Provučem ruku do sisa i počnem maziti.
    Stano, jel spavaš?
    - Mhm
    Ajde Stano malo da se volimo
    - Pusti me da spavam...
    Primaknem ti ja sada već drvenog lutka njenom dupetu pa krenem da ga češkam i tarem o nju. Ona ćuti.
    Pa je počnem ljubiti po vratu i iza uha. Mazim po sisama.
    Vidi joj se osmeh, voli kurva nežnost.
    Pa tamo pa ovamo. Drž-nedaj!
    Smaknem ti ja gaćice i taman ogolio mog apola 6 kad na pola puta do svemira okrenu se Stana.
    - De ćeš?
    Pa malo da se ugrejem Stano. (došla mi nekako ogromna sa onim iskolačenim očima)
    - Grej ti mater svoju manijače napaljeni! Imaš li ti pameti da sam sebi kažeš kad je dosta?
    Šta dosta jebem ti Prekadu i Varnavu, pa sad sam došao umoran iz noćne smene? Celu noć sam se naradio ko konj i sad kad dođem malo da se opustim ti me teraš!
    - Je je naradio se kako ne! Teram te jer hoću da spavam a ne da me jašeš ko svaki dan. Jebo ti mater svoju ti ko konja da si kupio pa ne silaziš sa mene.
    Volim te Stano moja lepa pa mi te nikad dosta.
    - Voli se i domovina pa je ne vijaju ceo dan gde će je pre jebati.
    Aj malo. Dođ ovamo, lagano ćemo. Ti znaš da sam nežan (namaknem taman junaka nad jamu)
    - Prekini! Nećeš dobiti i tačka.
    Ljubav moja?
    - Nema ljubavi! Taman se odmorim kad odeš u noćnu. Nema i nema. Nemoj da ti dvaput govorim!
    Ali srećo...
    - Nema srećo! (zareža Stana) Ja sam svoje rekla a dvaput ti neću ponavljati. Spavaj manijače!
    Idem da pišam. Mogu?
    - Idi!