
Izraz koji koristimo kada nekome (u dobrom smislu) zapretimo i stavljamo mu do znanja da je bolje da to sam uradi, nego da mu dođete tamo, pa nek se misli onda.
Tata: Milane, jel' kupiš šljive (retorično pitanje - mali žonglira kamenčiće, dosađuje se)
Mali: (ne baš mali - 11-12 godina, nastavlja da ih kupi, al posle nekog vremena evo njega opet, sad priča sa bracom/sekom/ drugom)
Tata: (E sad se malom već popeo na kurac) Mali, šta sam ti ja reko, idi da kupiš sljive, šta ćeš tu koji kurac, nemoj da ti ja dođem tamo, konjino bezobrazna, te konjino, bezobrazna.
I šta ćeš, mali mora da kupi šljive, e ali je posle toga za nagradu dobio sladoled, aha.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.