
Fraza kojom sagovorniku dajemo do znanja da nas boli qrac za predmet njegove priče koja je obično tugaljiva, patetična, i nadasve glupa, i nama kao slušaocu je, razumljivo, smor da je slušamo.
Osoba X: Jao, sestro, kakav bedak, nisu imali Peugeot 308 u pink boji pa je tata morao da mi kupi ovaj beli...
Ja: Nemoj, rasplakaćeš me!
Osoba X: Jao, onaj mali Uroš, znaš onaj zlatni dečko što je gurao upaljenu baklju čoveku u usta i doživotno ga unakazio i umalo ubio, e taj Uroš izgleda da će da zaglavi robiju, jao kako mi je žao Uroša, on je tako dobar dečko...
Ja: Nemoj, rasplakaćeš me!
Osoba X: Jao, Seka raskinula s dečkom. Znaš ona je ...bla bla bla ... pa je onda ...bla bla bla...i eto sad je ...bla bla bla... i to je tako ...bla bla bla...
Ja: Nemoj, rasplakaćeš me!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
+
Nije u redu da ovako tužne priče tako prepričavaš.
Ja plačem zaista nad njihovom sudbinom.
Šmrc :)))
Tebi je smor? Jaooo, kakvo maltretiranje. Rasplakaćeš me:)
I ja suzim :)
+
Jbt, da sam znala da ću ovoliko ljudi da rasplačem, stvarno ne bih... :-DDD