Ukoliko na izlet ide veća grupa ljudi sa više automobila onda su nepisana pravila slijedeća :
- Planira se minimum sedam dana sa teškom raspravom gdje će se otići. Obično ostane jedna ljuta grupica jer su morali popustiti.
- Na zbirno mjesto (obično granap ili tržni centar) uvijek zakasni makar jedan auto. U tom autu uvijek nedostaje posljednja osoba koju će naknadno dovući drug ili rođak.
- U granapu uslijedi rasprava šta će se kupiti. Jedni misle da treba previše alkohola,drugi misle da ga je i više nego dovoljno,treći traže AAA baterije jer su ih zaboravili ponijeti,četvrti uopšte ne izlaze iz auta,peti stoje ispred granapa i zajebavaju sve unutra.
- Obično se jedva smjesti ono što se kupi na račun najčešće poluuvrijeđenih mladih dama koji moraju držati gajbu jelena u krilu.
- Oni koji voze,piju i voze.
- Oni koji ne voze piju i ne voze.
- Redovno prvo vozilo pogrešno skrene pa slijede vraćanja u rikverc opasna po želudac.
- Na mjestu izleta obično se nađiđaju nekakvi papci koji pokvare ugođaj provociranjem,glasnom muzikom pa najčešće nastane fenomenalna makljaža.
-Jedan iz grupe obično zbriše pa mu svi zamjeraju.
-Djevojke su zgrožene primitvizmom pa u znak žalosti svaka popije po litar vina.
-Najnepisanije pravilo je to da izlet bude fenomalan i savršen samo onda kad se niko ni sa kim ne dogovara,kada se ne planira već ako se slučajno naiđe na nekolicinu besposlenih prijatelja negdje u gradu neradnim danom.
P.S. najmanje jedu oni koji rostiljaju!
