
Doći kući sa posla u četvrtak, sa namjerom da radiš cijelo popodne i noć, da bi stigao da završiš projekat do petka, ručati nešto s noga, na brzaka, upaliti kompjuter, potražiti stik, preturiti sve džepove pantalona, jakni (opa, evo ga tiket od prošlog mjeseca, nemam pojma jesam li prošao, nisam provjeravao), skontati da je stik ostao u kompjuteru na poslu, sjesti u auto, odvesti se do posla, uzeti stik iz kompjutera, doći kući, ubaciti stik u kompjuter, vidjeti da nisi sačuvao izmjene od danas na stiku, čvrst zamah desnom rukom, izbačaj, stik u hiljadu komada, oštećen zid. Osjećaj trenutnog olakšanja, neprocjenljivo.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
Baš ti ne ide a?
Ovo bi se moglo podvesti pod "oni dani". Razmišljam da ponekad koristim always sa krilcima.