
Stanje svijesti u kome osjećaš da je čitav svijet postao javna kuća, a ti jedina kurva u njoj. Svi bi da te jebu u zdrav mozak, da se izdrkavaju na tebe, da ti seru, da te pljuju i razne ostale mentalne perverzije po psihi da ti vrše. Naravno čak i predmeti kao redovne mušterije moraju da te peglaju. Stolice te žuljaju, telefoni smaraju, a na TV-u program ko na BK satelitskoj televiziji. Mobilni naravno nema mreže
već treći dan, ADSL koči ko da je opazio mnogo dobru vajerles koku. Ljudi koje ne poznaješ te nerviraju, jednog bi tuko što ti nije rekao dobar dan kad je prošao pored tebe, a drugog jer ti je ''djes'' rekao u pogrešnoj intonaciji. Naravno kad izađeš napolje počne kiša da pada iako je do maloprije sunce grijalo ko u pustinji Atakama, pa čisto ne znaš da li to Bog piša na tebe ili jednostavno plače od smijeha nad
tvojim jadom i bijedom. I onda ti neko kaže da je život kurva. E ako jeste onda sam ja njena pička koju penetrira svaki atom ovog izgubljenog svijeta.
Primjer? Pa još i to. Ako ne napišem biće prazna defka, a ako napišem kako da ti opišem nervozu. Jebem ti primjer i do primjera. Svaki put hamletovsko pitanje kad stignem do ovog dijela. Ikone vam jeste li to i vi odlucili da me karate sad. Jebi konja dok je u blatu.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Bra'o! +