Mada želim da te podsetim. Želim. Želim brate, zaboravio si garant. A da tražiš nisi zaboravio? Tad te je memorija služila, baš onako, ljucki, momački.
Zagustilo i meni, a ti sve vrdaš oko vraćanja. Aj bar da kažeš nemam, jebiga potrošio na lekove, na 'lebac, na tikete, kondome, deci za užinu, ti brate ćutiš k'o kurva. Al opet nemam ni srca, ni hrabrosti da ti to sve kažem tako direktno. Jebiga. Kud sam ti i pozajmio.
-Devet, deset, aha. Još deset dana do Vimbldona.
-Ti to pratiš?
-Ma da bre, kladim se k'o nenormalan, 'vatam kvote sve preko tri. Mada sad nešto nemam ni para, ne znam kol'ko ću imati da ulažem.
-Ne znam brate.
-Šta ne znaš?
-Pa kako ćeš se kladiti, hehe.
-Da, jebiga. E brate, nije da te podsećam nešto tu sad kao, ali dvadeset sedmog aprila prošle godine oko pola čet'ri sam ti pozajmio pet hiljada.
-Jesi brate, isp'o si car.
-Znam, hvala.
-Odo ja.
-Aj.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.