Najjadniji i najprovidniji izgovor koji neko može smisliti u želji da vam ne pozajmi beleške, majicu, disk, knjigu, peglu za kosu, narukvicu, bilo šta.
Sreće se još i u varijantama "nije mi tu", "nije moje", "pozajmio sam, ne sećam se kome".
A: Majo, možeš li da mi pozajmiš svoju svesku iz engleskog/zelenu tuniku/narukvicu?
B: Bih ja vrlo rado, ali nije kod mene. Pozajmila sam Ani, još mi nije vratila.
A (zove Anu): E, Anči, možeš li da mi daš Majinu svesku iz engleskog/zelenu tuniku/narukvicu?
C (zbunjeno): O čemu ti to?
A: Pa reče Maja da je kod tebe.
C: Ne, nije.
A: Majo, brate, što lažeš, nije kod Ane...
B (gledajući sa strane): Jao, da, bila sam joj dala, pa mi vratila juče i ja sam nekom pozajmila, možda Kaći, ne sećam se...
A odlazi misleći u sebi "kakav kreten, što lepo odmah ne kaže NE DAM i gotovo".
* Imena likova i situacija izmisljeni*
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Odneli su mi jedno 200 diskova na tu foru.+