
Najjadniji i najprovidniji izgovor koji neko može smisliti u želji da vam ne pozajmi beleške, majicu, disk, knjigu, peglu za kosu, narukvicu, bilo šta.
Sreće se još i u varijantama "nije mi tu", "nije moje", "pozajmio sam, ne sećam se kome".
A: Majo, možeš li da mi pozajmiš svoju svesku iz engleskog/zelenu tuniku/narukvicu?
B: Bih ja vrlo rado, ali nije kod mene. Pozajmila sam Ani, još mi nije vratila.
A (zove Anu): E, Anči, možeš li da mi daš Majinu svesku iz engleskog/zelenu tuniku/narukvicu?
C (zbunjeno): O čemu ti to?
A: Pa reče Maja da je kod tebe.
C: Ne, nije.
A: Majo, brate, što lažeš, nije kod Ane...
B (gledajući sa strane): Jao, da, bila sam joj dala, pa mi vratila juče i ja sam nekom pozajmila, možda Kaći, ne sećam se...
A odlazi misleći u sebi "kakav kreten, što lepo odmah ne kaže NE DAM i gotovo".
* Imena likova i situacija izmisljeni*
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Odneli su mi jedno 200 diskova na tu foru.+