Žalopojka niske žene visokom mužu koji nikako da prihvati činjenicu da žena ne može sve da radi po kući nego mora i on da zasuče rukave i izbrše prašinu sa regala.
- A što ti ne obrišeš prašinu, pa nije toliko visoko. Evo, podigni ruku. Tako! Vidiš da možeš da dohvatiš... do... pola regala... malo stani na prste... tako, i opet možeš da dohvatiš do... pola regala. Nešto ovde nije kako treba.
- Znaš šta nije kako treba? Mene nije tata napravio za radove na visini, tako da ćeš dragi moj, lepo uzeti ovu krpu, popeti se na stolicu i izbrisati vašljivu prašinu a ja ću da ti pomažem tako što ću da ispiram krpu i dodajem istu.
- A zar ne postoji neko drugo rešenje da ja to ne uradim već ti?
- Ne postoji!
- E jebiga.