Prijava
  1.    

    Nijedan čovek nije ostrvo

    Kažu da individua ne može egzistirati sama za sebe i da su joj potrebne druge individue kako bi bila cela. Ali, ti što tako kažu - to nije istina. Ti, čitaoče, znaš da nije. Jer, vidiš ljude oko sebe, prijatelje, kako su sami sebi dovoljni, te deluje da se groze socijalisanja. Neki su po prirodi takvi, izvitopereni, jerbo ih roditelji nisu po trtici udarili kada je trebalo. Druge je, pak, muka naterala da se distanciraju od društva, da sva vrata dobro zakatanče. Ljudska evolucija plus kapitalizam plus tranzicija plus brzi internet: rezultat je u najmanju ruku poražavajuć.

    Osoba se budi. Ustaje iz kreveta. Češka muda. Seda za komp. Kuca redtube.com u pregledaču koji potom obaveštava korisnika da nije moguće naći željeni sajt. Nema neta. Bes! Nervozno izlazi iz sobe i majku doziva. Zamalo se sapliće u nešto. Noga. Kevina noga. Na njenome licu groteskni, zgrčeni izraz: kompresovana bolna agonija. Doziva oca. Bez odgovora. Uleće u spavaću sobu roditelja svojih. Otac se sa lustera leluja. Na zidu poruka, ispisana majčinim karminom: "Sada si svoj čovek, sine." Pa, ti budi ostrvo, pička ti materina.