
Ono što kažete drugaru nakon što zloupotrebi vašu želju da ga častite nečim, ali u ograničenim količinama. Vi mu date prst, a on bi celu ruku.
- Brate, da nemaš možda 200 kinti, vodim Maju večeras na ćepi, a nemam ni za žvake?
- Evo tebra, ne moraš ni da mi vraćaš, samo nek se isplati.
- E baš ti hvala, a jel mozeš da mi pozajmiš i kola da ne idem peške, ionako već misli da sam klošar?
- Ajd' daću ti i auto, ali nemoj da svršavas po sedištima, ščuo?
- Brate, znao sam na koga da računam, još kad bi mi samo dao jedno 300 kinti za...
- Ma more mrš u pičku materinu, nisam ja Crveni krst! Vraćaj pare i ključeve, sledeći put i za pljugu ima da me moliš.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
ako si mu rek'o!
:-)
Poznato! =)
Pih, sad sam hteo da definišem. +
Prepoznato +++