
Prva rečenica koju izgovara dete kad ga roditelji nadju sa fiksnim telefonom u ruci, u cilju opravdavanja desetominutnog razgovora.
Počnu da se vrte oko onoga ko priča, i stalno mu pokazuju na zamišljeni sat na ruci. Odjednom je i njima potreban telefon. Ne prestaju sa gundjanjem, dok dete ne poludi i ne spusti slušalicu, a roditelj u istom trenutku, sa osmehom na licu napušta sobu ili nastavlja sa onim: "Ko će to da plati?", "Šta imaš toliko da pričaš više?", "Pa, zar se niste ispričali u školi?"
dete: Ali tata, nisam ja zvala..
tata: Videćemo, vadim listing ovaj mesec!
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.
коначно! :)
Fino, fino! +
Da, da.. xD znam da si se zacudio Aco :D
Hvala :)
Ovo ti neka trauma iz detinjstva? +