
Konstatacija kojom dajemo do znanja da možemo da živimo i bez te neke stvari, nesmetano, bez trunke kajanja.
-Što si prodao onog Golfa dvojku? To ti je bila svetinja, zaštitni znak, toliko devojačkih nevinosti je ostalo u njemu prethodnih godina, na njemu si naučio da voziš. Kako si ga se tako lako odrekao?
-Aupičkumaterinu, pa nisam se ja rodio u njemu, da ne mogu da ga prodam, jebem ti Golfa, gomila gvožđa obična!
-Oš mi prodati onaj stan u Novom Sadu?
-Oću, što neću, jebo te stan, nisam se ja rodio u njemu.
-Ispao mi telefon u kadu, ne mogu da ga upalim sad, crko.
-Joj pa šta'š sad?
-Ma ko ga jebe, nisam se ja rodio s njim, kupiću drugi.
-Je l se ljutiš brate, što sam ti jeb'o bivšu devojku?
-Ma jok bajka, pa nisam se ja rodio s njom, pa da ne mogu bez nje, a nije ni jedina mamu joj jebem.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.