Ništa strašno

Johnny Kurajber 2013-04-09 11:17:33 +0000

Prosta motivaciona i ohrabrujuća rečenica koju izgovaraš onda kada treba nekoga da uveriš kako je neki predstojeći događaj laganini i kako nema potrebe da ga se pribojava, kao i da uveriš sam sebe da će sve proći lako, ako se taj događaj tiče baš tebe.

Posebno je bitan i ton kojim ovo izgovaraš, jer ako to uradiš neuverljivo, efekat može da bude sasvim suprotan, pa je najbolje ovo izgovarati potpuno nehajno onako, tipa ma to može i malo dete da izdrži.

- Brate nešto me bole jaja već nekoliko dana pa sam bio kod jajare.
- Ne seri. I šta ti je rekao?
- Treba prvo da idem valjda na ultrazvuk i onda nešto treba da mi provere bešiku. Nisam stigao da ga pitam kako doduše. Valjda krv mi izvade ili tako nešto. Mada sad mi je frka kako to rade.
- Ma daj matori, ništa strašno. Rašire ti rupicu onu na šlemu i gurnu ti ovoliko crevo unutra kroz ceo tuki, skroz do bešike. To je inače šiljato neko sranje koje se zabode u bešiku i tako uzmu uzorak. Ne boli to puno, samo je gadno malo, ali kažem ti opet ništa strašno. Štos' pobeleo tako odjednom?
------------------------------------------------------------------------------------------
- Ladno Vučić nije pristao na ono što EU traži od nas. Šta će sada da bude?
- Ništa strašno. Najverovatnije ćeš morati sutra da ustaneš u šest ujutru i rmbačiš osam do deset sati za dvesta pedeset evra.
- To i sad radim.
- Pa to ti kažem. To bi radio i da je potpis'o.
---------------------------------------------------------------------------------------------
- Matori daj mi deset kinti, fali mi za kokice.
- Ne može.
- Nemoj da si cava.
- Daću ti ako se popneš na zid ovaj, od tvrđave.
- Ma 'de na to da se penjem jesi lud ti?
- Koja si ti devojčica. Nema kokica onda.
- Ko devojčica? Ja? Saćeš da vidiš.
- Čekaj bre zajebavam se, evo ti deset kinti. Ej budalo. Silazi odatle.
- Ma ima da vidiš ti. Šta sada kažeš a? Evo me na pola. Idem dalje.
- Dobro bre siđi sad, ajde. Evo ti dva'es kinti. Stani. Gde ćeš više eeej budalo.
- Idem do kraja. AAAAAAAAA......TUP!
- Jesi živ brate? Jesi živ? Đole!
- Jesam, jesam. Nego ne mogu da pomerim nogu. Šta mi je to sa nogom ne vidim od tebe?
- Ma ništa strašno. Samo ti curi krv i viri ti kost. Đole! Đoleee! Đoleeeee!

14
49 : 6
  1. Urađeno baš kako sam zamislio, s tim da sam ja u glavi imao samo primer poput ovog drugog. Ušio si, po običaju +++

  2. Da drugi je onako da pripremi za lom u trećem :)

  3. Inače treći je istinit primer. Znaš Agi Đarmatija sa galenike?
    On je taj što se penje lololo

  4. Nešto mi poznat nadimak, ali ne znam čoveka. I deluje kao da je istinito :)

  5. Ово је страшно како је добро дефинисано :)
    +

  6. Dobar ojeb u drugom primeru. +++

  7. нека ме језа прошла док сам читао први пример.
    +++

  8. Ovo sto rece gavrentije. Odlicna. Primeri ubili

  9. Ово онај мој приједлог??
    +++

  10. Nije Sejo, Agilni mi dao naslov.

  11. Менсчини да сам и ја таконешто предлаго, ал' добро ко још обраћа пажњу на моје постове...:)

  12. Kakvi primeri jbt! :)))
    +++

Omiljeno za [1]

Najnovije definicije

Rekli o sajtu

Bez ikakve pompe, Vukajlija se pojavila tokom ove godine i zabilježila skoro deset hiljada rječi u rječniku žargona koje su definisali sami posjetioci. Uzimajući za ime učestalu grešku u govoru kad ljudi zapravo žele da kažu Vujaklija, stvorena je zajednica stvaraoca slenga srpskog jezika i mjesto na kojem posjetioci treniraju svoju kreativnost. Ovaj kreativni ventil vas samo tako usisa i očas posla možete da izgubite sate vremena čitajući duhovite opaske kojim su definisani brojni izrazi iz popularne kulture i govora. Pozicionirajući se između ozbiljnih sajtova kao što su "Metak" i "Vokabular" na jednoj, i zabavnih "Srbovanje", "Kobaja Grande" na drugoj strani, Vukajlija je dokazala da famozni "user-created content" (sadržaj kreiran od strane korisnika) može sasvim lijepo da zaživi i na ovim prostorima. Ovogodišnja nagrada za najbolji sajt prema izboru Biznisbloga odlazi ovom istinskom Web 2.0 projektu kojem u definicijama nije izmakla ni domaća blogosfera!

Biznisblog · 26. Decembar 2007.