
Gomila slatkiša, samim tim ekvivalent dečjem osmehu. Sreće se u dve kategorije:
1. Aktuelni (skuplji) (Izzy, Hugo, Nindža Kornjače, dža-bu...)
2. Klasični (jeftiniji), roditeljski mix
1. Zavisno od trenutno aktuelnog lika na domaćim televizijama, kutija u kojoj se nalaze slatkiši menja svoj izgled. Sama interpretacija paketića se odlično sprovodi od strane kreatora, te tu ubrajamo kvalitetan marketing u vidu TV reklama, ali i atraktivnu ambalažu koja mami decu. Ovaj paketić je često tražen od dece baš zbog gore navedenih stvari iako unutra možete naći samo Izzy ili Hugo Bone, lade i lize, jedan album za samolepljive sličice, da bi vam proizvođač isukao još koju novčanicu iz džepa i eventualno jedan disk sa izuzetno lošim softverom.
Paketić odlikuje i anormna cena.
2. Dosta kvalitetniji, ali i jeftiniji paketić. Sastavlja ga roditelj, pa može u kesu da ubaci ono što zna da dete voli, a za novac koji bi dao za ''Aktuelni'' paketić može da dobrano napuni ovaj i da sigurno obezbedi dobar paketić detetu.
Ali, ko te pita? Ti detetu ne možeš da objasniš da je ovaj tvoj bolji. On će uvek da juri Izzija i Loru. I na kraju će da plače što unutra nema ništa, pa ćeš posle da mu kupiš ovaj tvoj.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Ja sam nekad imao slatkiše, a nekad, preko očeve firme sam dobio i igračke.Sećam se jedna kubure na kapisle...+
odlicna defka! +
:-)
+