Prijava
  1.    

    O ljubavi kakvih više nema

    Ljubavi kakve se više ne rađaju. Tek poneke zime, kad stegne i kad komšija svrati do vas da se ugreje uz koju ljutu i prozbori par reči, načujete nešto i o njoj. Bude to jedna od onih priča, koje se sa poštovanjem slušaju, bez prekidanja i sumnje u njenu verodostojnost. Jer nekad baš takva ljubav treba čoveku, pa ako je već nije doživeo, da makar sluša o njoj.

    Znaš, govore ljudi ne može se protiv raka. A meni moj djed pričao, kako je znao jednu baku, koja je bila bolesna od svoje mladosti, otkada se udala za njegovog prijatelja. Za sve te godine, njen muž je radio za dvoje, ništa mu nije bilo teško. Uvek nekako setno nasmejan, blag i prijateljski raspoložen. I posle nekih 50 godina svakodnevnog mučenja sa zdravljem, baka na kraju popusti i umre. Pošto je i dedin prijatelj već bio star, sin ga stane nagovarati da ode u dom, kako bi mogao prodati kuću. Starac ga zamoli da sačeka samo mesec dana, jer više neće živeti. I posle tih trideset dana, stvarno umre i stari. Pošto je sinu bilo nekako čudno da neko predvidi dan smrti, on pošalje telo na obdukciju i tamo se ustanovi da je deda zadnjih 30-40 godina živeo sa rakom koji mu je zahvatio sve organe. Čak su mu i doktori rekli, kada ih je uveo u priču, da je njegov otac sigurno trpeo nesnosne bolove tokom tog perioda. Jedino što je on toliko voleo njegovu majku, da je uspeo naterati svoju smrt, da sačeka njenu. Jer da je on umro ranije, ona tako bolešljiva, sigurno ne bi dugo živela.