Kažu da se ne može misliti i živjeti u isto vrijeme. Da gledanjem u pijesak koji curi ne možemo vidjeti život. Neka im bude!
Da li se onda može misliti o smrti i umirati. Da li se On boji smrti ili nas, okrutnijih od same smrti. Iako je tako mistična i neizvjesna jedno je sigurno. Smrt ga neće izdati, napustiti i zaboraviti. Znam da neće.
Dok ovo pišem možda i ja umirem. I evo bojim se, bojim se onih koje zovem bližnjima. Javljaju mi se slike obraslih grobova, tako su jezive te slike.
Smrt je duža od života, i ako pokušaš da je izjednačiš sa izjavljivanjem saučešća i ciničnim tapšanjem po ramenu, ako je smrt za tebe dva tanjira čorbe za pokoj duše, onda znam da su grobovi tvojih predaka obrasli u šiblju.
