
Ускоро ће Божић. Осећало се у ваздуху. Осети се и по људима...
У нашој малој породици већ је постао обичај да отац и ја идемо по Бадњак. Тако су наши претци ишли и ми морамо наставити њиховим путем.
Нисам спавао од узбуђења. Лежао сам обучен када је отац ушао у собу по мене. Изашли смо из стана и позвали лифт. Напољу је било хладно али без снега. Волим када пуцкета под ципелама, али ето, ове године га још нема. Корачали смо и корачали и стигли.
Нисмо могли узети било који, никако. Бирали смо дуго, дуго, када смо га приметили у гомили...
- Момчино, колико су ти ови Бадњаци?
- Мали 120, велики 300, за освештане се додаје 70 динара.
- Дај нам ова два мала освештана за 350 па да послујемо.
- Ајде, ајде! Божић је...
Ове године мајка је променила жену од које наручује колаче. Били су бољи него лане. Обожавам празнике!
Bez ikakve pompe, Vukajlija se pojavila tokom ove godine i zabilježila skoro deset hiljada rječi u rječniku žargona koje su definisali sami posjetioci. Uzimajući za ime učestalu grešku u govoru kad ljudi zapravo žele da kažu Vujaklija, stvorena je zajednica stvaraoca slenga srpskog jezika i mjesto na kojem posjetioci treniraju svoju kreativnost. Ovaj kreativni ventil vas samo tako usisa i očas posla možete da izgubite sate vremena čitajući duhovite opaske kojim su definisani brojni izrazi iz popularne kulture i govora. Pozicionirajući se između ozbiljnih sajtova kao što su "Metak" i "Vokabular" na jednoj, i zabavnih "Srbovanje", "Kobaja Grande" na drugoj strani, Vukajlija je dokazala da famozni "user-created content" (sadržaj kreiran od strane korisnika) može sasvim lijepo da zaživi i na ovim prostorima. Ovogodišnja nagrada za najbolji sajt prema izboru Biznisbloga odlazi ovom istinskom Web 2.0 projektu kojem u definicijama nije izmakla ni domaća blogosfera!
Biznisblog · 26. Decembar 2007.
Dele i na radiju kao nagradu, al to nije to, pretpostavljam.
Katastrofa jebote. Ne znam koji su mi gori: ovi sto kupuju na pijadzeru il oni sto se ucrkvi potuku oko vatre...
Plus na zanimljiv hejt.
Ne znam sta da kazem. Jos uvek, hvala Bogu, imam gde da nasecem neki poveci, tako da ne razumem ljude koji kupuju badnjake, ali sta znam, prolazio sam jednom tako kroz grad i video te ljude, koji kupuju badnjake, svi su nekako tuzni i cinilo mi se uglavnom ljudi 55+ godina. Steglo me tad nekako, mnogo mi zao bilo, al ajd' sad...
sad sam bio u rodicu... imaju paketic badnjaka upakovan sa sve masnom. ludilo
Došla takva vremena.
Najgore je ipak česničenje.
+
Fino je ovo. Skroz. Neku toplinu budi oko srca