
Nikako da ode.
- Izvini Peki, znam da nije pristojno da perem sudove i rasklanjam, dok još sediš, al da ne ostaje lom za ujutru.
- Ne mari Jelo, krećem ja ionako.
- Ma de ćeš prika daj još po jedno.
- Aj al samo jedno.
... ( posle tri piva)
- Joj Nele moram da pođem, ranim sutra, poso čeka.
- Ako ako, lepo je u državnim jaslama.
- Ma de lepo da ti pričam...
....( posle 2 sata)
-Možda i bude nešto od tog povećanja, mada sumnjam
( zevaju)
- E ljudi palim, vi ceo dan na nogama, preturili gomilu gostiju preko glave, umorni ste.
- Ma ne bi bilo strašno da nisu došli Danini klinci , pravi đavoli.
- A Dana ima decu?! Nisam znao ni da se udala, ajooj a kako smo samo...
... ( posle 3 sata)
- Nele daj nešto za nabosti, da ne idem prazna stomaka sa slave.
- šukurac, viž da su nam oči ko sarme , mrš u penziju već jednom!
- Zar tako kapitenu?! Aj ćao...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.