
Stari izraz za steći hrabrost za neki (junački) podvig.
Ustaješ iz kreveta posle 14 sati blaženog sna. Odgegaš se do kupatila, hvataš prvi predmet pri ruci koji liči na špaklu i skidaš naslage krmelja. Sad slede fini radovi, okrećeš slavinu u crvenu zonu, kad ono prc, nema tople vode. Pogledaš u ogledalo iz koga te preplašeni izraz lica moli da se vratiš u krevet i da se vratiš u zemlju snova dok ne dođe topla voda. Ali ne, jebiga, imaš kolokvijum/venčanje/sahranu/sunećenje bratanca/klanje svinje i moraš da budeš picnut. Okrećeš slavinu na plavu zonu, puštaš vodu koja se padajući u tvoju šaku puši od njene i tvoje razlike temperature. Gledaš punu šaku hladne vode i ohrabruješ sebe, sećaš se pokojnog dede koji je satarom jurišao na nemački tenk, Marka Kraljevića, Miloša Obilića, Miloš kolje Murata i pljuje po dzelatima, Miloš kolje Murata i pljuje po dzelatima, Miloš kolje Murata i pljuje po dzelatima, MILOŠ KOLJE MURATA! Naleti misli naglo pokreću šaku hladne vode koja puca po tvom vrelom licu. Prošlo je, ti si car.
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.