
Ona koja se konstantno pojavljuje na vašem putu, koju već godinama do tančina poznajete, i redovno očekujete. I redovno dočekate. Potpuno spremni, što je najgore. I ponovo se o nju sapletete, što je najfascinantnije.
:opis banalnog događaja za prikaz obuhvatnijeg fenomena:
Na putu do posla prolazim malim, ultrakratkim dijelom retro-kaldrmisane ulice. Od samog polaska iz kuće spremam se na taj dio puta, naročito na njegov posljednji odsječak, u kojem su ploče malo više razmaknute i štikla mora da se zaglavi u procijep. Nekad i da spadne s noge. Obavezno da me neprirodno cimne pred prolaznicima i uljepša im dan jednim blesavo zabezeknutim izrazom lica. Zagarantovano da mi u svijest ureže još jedan neuspjeh. Uzalud, dakle, prethodna vizuelizacija problematične etape, uzalud maksimalno izoštrena koncentracija, podešavanje koraka i snajperističko naciljavanje rastojanja među pukotinama. Dovoljan je jedan sekund nepažnje, odlutao pogled ili zabludjela misao, ili euforija zbog samo jednog preostalog koračića, i igra je ponovo izgubljena. Do sutra, kad ću, sizifovski, opet početi s pripremama i brojanjem koraka.
Ići drugim putem? Linijom manjeg otpora? Ne – sindrom Pepeljuge, sirotog ženskog čeljadeta koje je lako jednim trzajem izuti i onesposobiti, treba da bude prevaziđen. Osim ako je i feminizam još jedna bajka-uspavanka.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Stalno misliš o tome, tako da dok dođeš na "mesto zločina" - skrenu ti misli. Jbg, svima se to dešava!
Ne mora to da bude "mjesto", u pravom smislu. Može da bude i trenutak, ili situacija uopšte, koju dobro poznaješ i u teoriji pobjeđuješ, ali nikako da je savladaš, kad do nje (opet) u praksi dođe.