Zato zet cjeliva pokojnu punicu tj. taštu.
Cjelivanje u toku...
Prilazi zet sanduku snužden, iscrpljen, potamnio oko očiju...
Priklanja svoje čelo na puničino i zadržava neobično dugo. Kad se vratio ortak ga pita:"Šta je reći nisi valjda toliko volio punicu, koliko je cjelivaš?"
-"Ma ne pitaj, sinoć sam se nadero kad smo sjedili kod sanduka, sad kad sam prislonio glavu, ona ledena pa izvlači mamurluk ne bi vjerovao ..."