Prijava
  1.    

    Ona nije ta

    Nema dalje, postao si čovek, sprcao si dovoljno godina u dupe, zarađuješ za sebe, plaćaš svoje račune.

    Jednoga dana, ona dolazi, nenadano, pojavljuje se u tvom životu, i tera te da shvatiš mnoge stvari.

    ...ona je ta.

    Al' u kurcu...
    Već ti se u glavi stvaraju slike tvog idealnog braka, ti samostalni poduzetnik (čitaj moler bez posla koji i kad dobije poso sve spiči na pivo i pljuge i tekme), ona neki bankar, radnik u opštini, uglavnom dovoljno da izdrži tvoju porodicu. Da,da, imaš i porodicu. Ćerku od 16 godina koja je ista majka, ima već i dečka, Marko se zove i jebaćeš mu majku samo kad ga uhvatiš. I klinca od 14 godina kog si vodio na tekmu i ljubi ga tata pije pivo ko pravi.

    Al' jebiga...
    Ovo nije još jedno govno od filmova koje je Holivud israo. Prava istina je da nemaš para, stan ti je pod kirijom, piješ, pušiš, biješ se, pravi si tarzan. Ona počinje osećati bol u preponama da ne kažem u kurcu za tvoje ispade, više ni decu ne pominje, beži od tebe ko baba od grudnjaka, iz neke ljubavi prema tebi neće da ti uzme polovinu onoga što imaš iako zna da si puko ko Partizan u ligi šampiona.

    Zvog nje se budiš ogorčen, u depresiji, sav sjeban i uništen.
    Zbog nje si u stanju sve da odjebeš i vratiš joj se.
    Ali znaš da ona ne zaslužuje još patnje i bola.
    jer ona nije ta...

    ...a mogla je biti

  2.    

    Ona nije ta

    Surovo ateriranje jedne fantazije.
    Počelo je kao u snu. Lepom snu, sa cvećem i sladoled-tortama, ne košmaru u kojem ti zombi tranžira lobanju ili te komšija juri da mu budeš žirant.

    Ona, lepotinja jedna, ali pre svega podatna krupnjikava ženka, navalentna nimfomanka, kojoj je strast drugo ime, a dativ jedini padež. Pogled ti magli enormna količina dima i udeo alkohola u krvi, ali vidiš i dalje dobro, na kraju šanka. Haljina sa golim leđima, na njima istetovirana preslava, struk lomljiv poput kineskog transformersa, a kosa... Već u mislima pleteš žute kike i pretvaraš ih u uzde, hvataš ih i zatežeš zakačen pečurkom u njen port.

    Tražiš dupli vlahov od razrokog šankera, a on okreće glavu levo-desno, jer je bugar. Prilaziš joj, sama je i nema razloga da oklevaš, jer takva figura će brzo da ode, ovo je jedna, slučajno ostala na lageru, tvoja je. Nakašlješ se i pokušavaš da sakriješ pijano klaćenje brzim naslanjanjem na mahagoni.

    - Milinko, drago mi je. Šta pije pička?
    Okret i gromki bariton, malj koji razbija iluziju, žiška koja potpaljuje moždanu tečnost. Neobuzdani mustaći i zlatan zub, gornja četvorka okuzalno, provirio iz sablasnog osmeha.
    - Nema pičke, ali mož' se dogovorimo... Imenjače.
    Ona nije ta. Nije čak ni ona.