Prijava
  1.    

    Onoliko zemlje koliko je potrebno čovjeku

    Dva ili tri kvadratna metra. Obrtnuto prporcionalno čovječioj pohlepi i zlobi.

    -Nije imao ništa, bio je siroče sudbine..
    -Ko ?
    -Nemanja..
    -Znam, jebi ga, žao mi je što je mlad svršio svoje.. Je l' znaš kako je umro?
    - Pa, čuo sam da ga je njegova pohlepa dokusurila,ali ne znam priču.
    -Pokupili ga sa ulice oni Canetovi šarlatani sa zlatnim kajlama i bembarama i odveli u prirodu, na neku poljanu, jebemliga.
    -I ?
    -I ništa, nije imao dostojanstva, važnije su mu bile pare od ponosa. Ovi kriminalci mu rekli da trči koliko može, onoliko zemlje koliko pretrči će biti njegovo.
    -I on je povjerovao u to?
    -Zaludan je bio, a i kad godinama nemaš ništa sačuvaš barem vjeru u nešto. I uradio je kako su mu rekli, trčao je i trčao. Srce je pumpalo njegovu krv,ubijali su ga mišići, drhtale su mu žile na slepočnici ali on je nastavio da trči, pred sobom je vidio samo evre.Trčao je satima, premoren je dahtao, u sumrak se vratio i pao pred Canetovom bembarom.
    -Umro ?
    - Kakav kurac umro, nije mogao da umre dok ne vidi te pare.
    -I je l' ih vidio ?
    -Vidio je samo cijev Canetovog pištolja.Izgleda da je imao kod njega neke starije dugove, a ovaj nije znao da prašta, prvo ga je dobro premorio i još se Šone dobrovoljno javio na raport, mučenik je sam sebe izmarao.Kad se vratio presudile mu utoke.
    -Trčao je kilomerima a dobio je tačna onoliko zemlje koliko mu je u stvari bilo potrebno.
    -Jebiga.