
Svima je poznato da je Kamehame talas najjači napad Goku-a iz kultnih Zmajevih kugli. Napad varira u zavisnosti koliko je Goku popizdio, kada ga neki majmuni razljute što hoće da unište Zemlju i tome slično.
Pošto smo mi obični smrtnici, naravno, nikad nećemo biti u mogućnosti da opajdačimo jednu talasčinu (a možda ćemo jednog dana i moći, kada se danas kolač može spremiti u tiganju svašta je moguće) nego, ovaj izraz koristimo kada nas nego mnogo iznervira, popne nam se uz dlačurine samo tako.
A: E buraz jesi izvadio onaj biometrijski pasoš, da odemo malo do Trsta da kupimo koje leviske?!
B: Ma ne pitaj me za pasoš, molim te! Neki dan išao predati kad tamo gužvara neviđena, još bilo vruće k'o u paklenom grotlu, još neka baba debela bila ispred mene, usmrdila se brate samo tako, kad nisam crko; čekao sam 3 sata da dođem na red, i taman kad sam došao na red kaže ona šalterušina da je pauza, da pričekam još pola sata. Brate nemaš pojma koliko sam popizdio, zamalo da nisam opalio Kamehame talas.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Odlično napisano.
Blagodarim.