...osjećaj koji se u proteklih 15-tak godina doživljava većinom poslije velikih pobjeda sportista, a u skorije vrijeme na suđenjima već unaprijed osuđenih stanovnika Ševeningena...
...počelo je sa Slobom Miloševićem, čovjekom koji je nanio toliko zla svome narodu, onome koga su prezirali i koga su se bojali, individui sa nikada dorečenim političkim stavom...ali malo koji Srbin nije osjetio uzdizanje u duši, jače lupanje srca i pustio možda i po koju suzu, kada je Slobo sa manirima "profesora" iznosio argumente a sa harizmom, gestovima, elokventnošću i pameću srozavao ugled i dovodio u pitanje "velikih svjetskih pravnih umova", u Haškoj sudnici...osjetili ste se posebnim, povrijeđenim i radosnim u isto vrijeme...niste zaboravili devedesete ali osjetili ste onaj na trenutke izreckani i izgubljeni ponos...
...na red dolazi i gdin Vojislav Šešelj...čovjek koji ni sam nema pojma kako je tako uspio dospio u žižu javnosti...na sličan način, ali posve drugačijim pristupom i stilom, Haške tužitelje i sudije je ponižavao i pravio ih inferniornima u odnosu na sebe...psovao, prijetio, zasmijavao i učio kodeksima ponašanja...i dalje to radi...što je ipak i bilo očekivati za čovjeka koji je sa 26 postao doktorom pravnih nauka...iako je u stvari, i duboko u svojoj biti čovjek bez skrupula, manira i vjerovatno saučesnik i protagonist u mnogim malverzacijama, osjećali ste ponos kada vidite kako jedan serbski speciment "dresira džukele u njihovoj naseobini"...
...i za kraj...suđenje doktoru Radovanu Karadžiću...čovjek za kojim je tragalo na hiljade ljudi, jedan od najtraženijih na potjernicama, je pri dolasku u sud djelovao kao neko ko neće za optuženičkom klupom biti ni blizu kapaciteta dvojice prethodnika...alii avaaajjj...dr Karadžić je za kratko vrijeme uspio uraditi što i prethodnici, pa i više: uhvatiti svjedoke u lažima, raskrinkati te laži, oboriti teoriju da su Srbi isključivi i jedini krivci, na gospodski i bontonski način pokazivajući svoju nadmoćnost nad ostatkom sudnice...iako je za vrijeme rata i netom poslije radio stvari za koje bi kao i prethodnoj dvojici trebao suditi samo njegov narod,dr Rašo je pokazao da ipak smo "mi narod najprviji" u mnogo čemu...i opet donio osjećaj ponosa!...
...što reče moj otac:"tek ga sada u sudnici počinjem visoko cijeniti"
