
Rečenica koja se upućuje na čudan način u Crnoj Gori. Obično se ista koristi kada domaćin hoće gostu da kaže da se ponaša normalno i da nema potrebe da bude ukočen. To je drugačije u domovini crnih planina, jel' te... Lijepo dođeš ka čoek kod nekoga doma, raskomotiš se, upališ tv , uzmeš daljinski , sipaš rakiju, ne pitaš jel problem ili što, zamisli problem da bude.. Domaćin gleda ukočeno onako začuđen, ne zna što se dešava ( iako on radi to isto kad ode u goste ). Popi mu ti sve, pojede mu sve, a što će on sad jadan, mrčen.A ako neđe u štek ima pršute i još koju limenku pivčuge, to mu iscijediš sve, normalno. Ženu, aj dobro, ženu mu ne diraš, mada udijeliš koji kompliment, onako, čisto da se domaćin osjeća ka' kod kuće, u ne, da se ti osjećaš ka' kod kuće. Jebiga, reka' je momak da se osjećaš ka' da si doma.A nije isto kad si doma i kad si kod kuće, no , to je priča za drugi put, tu si ipak, umjereniji.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
dobra +
;) !