Univerzalna isprika u svim mogućim i nemogućim situacijama.
Jel' se sećaš, moj Mikailo, dobri moj ispisniče, kad smo mi ono osmn'este bili na onem Solunkome vrontu...?
- Jašta bre, brate Dobrivoje, kako se ne bi' seć'o...
- A jel' se sećaš onijeh sestara, odonud iz one Vrancuske, pa kad sam se ja ono pri'vatio one... Pa ja ovako, pa onako, pa ja odovud, pa odonud - batalih je ja, vala, k'o sajdžija budilnik. A moj stojko, d' izvineš, k'o teleća noga - samo stoji k'o kamenčina.
- Jašta bre, moj pobratime.
- E, a jel' se sećaš one moje stare puške prelamače.... Pa kad ti je ja preko ovoga moga stojka - op! - prelomom k'o ništa!
- Jes', jes'!
- E pa uz'o ti ja onomad pušku i, ovaj, probam jedama - a ono, bre, neće! Aj' ja opet, k'o velim nisam potrevio. Op! Ništa, Ja opet - op! Opet ništa... Šta je ovo, sveca mu njegovog?! Čudo jedno!... Ništa mi tu nije jasno! Kad ti ja malo bliže a ono - oslabile ruke, moj dobri Mikailo. Oslabile ruke, pa to ti je!
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.