Otvaranje vremenske kapsule

Hodaš ulicom, slusaš muziku i razmišljas o tome sta ima u frižideru što bi mogao da pojedeš za večeru. Pored tebe prolazi devojka koju i ne bi primetio da nije ostavila tanku liniju parfema za sobom. Nošen vetrom taj miris stiže do tvojih nozdrva. Vremenska kapsula je otvorena. Pred očima ti preleću slike letovanja u Grčkoj, ludijanja na plaži, pijanog cimera kako skače sa drugog sprata hotela i one male iz Sombora sto je došla na letovanje sa mamom I tatom. Imala je isti parfem kao slućajna prolaznica…
Sedis u busu, gužva, smrdljivi putnici se guraju do jedinog preostalog praznog sedišta. A ti u mukama jer nemaš više baterije u fonu da ukljuciš plejer. I odjednom cuješ tihu melodiju iz sluški devojke sa sedišta pored. “Moon river, wider than a mile, I'm crossin' you in style some day…” Slike starog gramofona u dnevnoj sobi, mame kako psuje tatu jer opet sanjari, i njegovog namrgodjenog lica dok vraca ploču u staru kutiju i odlazi na pecanje. Propustila si svoju stanicu, ali nema veze jer moraš da cuješ pesmu do kraja. Ne otvaraju se ipak vremenske kapsule svaki dan.