
Kaže se, kada smo nešto rekli 1001 put, a sagovornik nas nije slušao, ili je prečuo.
1)
Šef:”Da sam te poslao po smrt naživeo bi se! Gde si ti do sad?”
Stefan:“Popravljaju Braničevsku, a nema znaka, pa sam morao da se vraćam u rikverc pola kilometra.“
Šef:”A ja ožvalavih pričajući da rade Braničevsku!”
2)
Laki:”Batice, polomi mi se ova plastika…”
Neša:”Brate, ožvalavih pričajući da ne guraš na silu.”
3)
Ljuba:“Brate, oduva me devojka k’o ništa!“
Srki:”Sinak, ožvalavih pričajući ti, da se riba loži na keš.”
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
+++ Mada ja kažem upljuvah se. :)
@jacka
Ili tako ;-)))