Osobe koje imaju poseban dar za ponavljanje pročitanih, odslušanih misli, fraza, ideja, bez prethodnog preispitivanja istinitosti, vjerodostojnoosti ili svrhe istih. Obično su to ljudi koji čitav svoj život, već od najranijeg djetinjstva, kroz život prolaze poput papagaja koji naučeno perfektno ponovi, ali ni djelić ne razumije.
Često ih srećemo na visokim političkim funkcijama ili pozicijama u društvu, jer su zahvaljujući ovom usavršenim ponavljačkim sposobnostima potisli u zapećak sve one koji se trude da do nekih zaključaka dolaze sami.
Ovi ljudi su jako podložni uticajima sredine, sva sranja koja im se serviraju gutaju bez pogovora; razmišljanja i ideje ljudi oko sebe, malo modifikujući, predstavljaju kao svoja, busajući se u grudi i time uvećavajući svoj ego. Stvari koje danas pročitaju ili čuju, već sutra vam mogu servirati malo začinjene sopstvenom glupošću.
Često mjenjaju mišljena i stavove jer, zahvaljujući faktoru vremena, zaboravljaju prethodno naučeno i zapamćeno i time ostavljaju prostor novim, totalno drugačijim idejama, zaboravljajući da su pre negog vremena sasvim različito razmišljali...
A: Brate, koji je kralj onaj Boris Tadić, sinoć sam ga slušao. Kako čovjek priča, kako je harizmatičan i... i...ma praavi državnik, neka smo ga izabrali, zaslužio je to.
________________________________
Posle nekog vremena i odgledane emisije na kojoj se blati Boris TadićA: Koje je ono govno od čovjeka, ne vjerujem. Pa da smo slijepi i gluvi boljeg bi izabrali. Znao sam ja odmah da to neće na dobro izaći, čim sam vidio ono njegovo kreveljenje i onu šaru na glavi...
