Ne, to nisu panduri ili savesni saobraćajci, već njihovi, takoreći prijatelji, koji ih prepoznaju i u najvećoj saobraćajnoj gužvi trube i mašu izražavajući onaj najsuptilniji vid pažnje koje grešno ljudsko biće ima prema uniformi. Njima se maše mnogo više nego generalima policije( ili vojske). Njihov srdačni osmeh postaje najopasniji deo saobraćaja, okreću glavu prema službenom licu dok ne uhvate otpozdrav, ali to je zato što u njima u tom trenutku ona elementarna ljudskost pobeđuje mnogo manje bitan osećaj za bezbednost. Obično su to službeni vozači svih kalibara, koji znaju najveću istinu: da bi na željenom mestu bio džek, na neželjenom moraš biti kučka.
Rođaci i pravi prijatelji pozdravljaju ulične regulatore na mnogo jednostavnji i brži način, po principu: ako vidi-vidi.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Hahah, znam za taj fazon. Dok je radio policijski punkt u Lipovačkoj šumi, svaki drugi Tamić ili neki prevoznik je svirkao javljajući se pandurima. Ali mi je to više ličilo na šlihtanje i uvlačenje, po sistemu "bolje da mu svirnem i blicnem, pomisliće da smo neki poznanici pa me neće zaustavljati".
Sad sam jednog sa cisternom JKP video na ulici, ubi se od mahanja, a ova dvojica jedva mu uzvratiše, ako znaju ko je bio?
Ma znaju se u 23% slucajeva, i to u 73% zbog ranijeg zaustavljanja zbog nekog prekrsaja.
:-)