
Pendžer je stari turski izraz a prozor koji se i dan danas koristi u nekim delovima Vojvodine. Pendžeraši su bili staklari koji su se šetali ulicama sa gitom u džepu i staklenim pločama na leđima. Popravljali su polomljene prozore za određenu cenu.
Elem, kad bi se pendžeraš sroljao, s' obzirom na količinu stakla na leđima, to je bio veoma bolan pad sa kojim je sledela i materijalna šteta. Zato sad kad kažu da je neko pao k'o pendžeraš znači da se tako prosuo da su ga špaklom kupili sa betona.
Dve bakice proviruju ka ulici iz svojih prozora. Jedna dobaci drugoj:
-Bežika, čula sam da je onaj tvoj pao k'o pendžeraš. Šta bi?
-Hat, skotrljao se sa bicikli u jarak kad je išao kod Bate na aldumaš.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.