
Atribut koji se koristi u želji da se istakne da je nešto enormno veliko, odnosno visoko. Koristi se najčešće u opisu visokih zgrada, odnosno oblakodera koji odatle vuku semantičko značenje, mada može da se koristi i kao pomalo karikaturistički opis nečijijh fizičkih ili psihičkih karakteristika.
Bole, jesi li ti ikad trsio Maju?
Ma kaki. Cura je puna sebe, ego joj para oblake.
Šta fali, takve baš traže da se seskusalno iživiš na njima, ono hardkor.
Dule, brate, što ne zakuca, kad si odradio onu solo akciju?
Jbg, brate, ne mogu dohvatiti obruča.
Ne seri, koliki si, glavom paraš oblake, a ne možeš obruča dovatiti.
Šta da ti kažem, mal mi odraz...
Mare, care, kolika ti je ta nosina, kad pogledaš u nebo paraš oblake s njim?!
Jedi govna, ščuo?
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.