
Kada iz provincije mladi ljudi masovno dolaze u prestonicu ili neki drugi veći grad koji ima fakultet koji žele da upišu. Tada sledi jako teško stanje. Roditelji se uvek brinu da li ste gladni. To je najučestalije pitanje. Teške torbe koje vučete sa buske stanice vrede, jer su pune hrane. Jeste da se malo iskilavite, ali vredi. Sarme, ajvar, paprikaš, suljpa, proja, kiseli kupus.. Roditelji koji su fanatici pakuju voće, povrće, čorbu u tegli, a desi se da zagine i kilo hleba, pa kad se otpakujete ne verujete šta vam je keva poslala!
-Zovi ekipu, u nedelju kod mene se okupljamo, keva šalje klopu.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.