To je neobjašnjiv trenutak budjenja u nepoznatoj sobi, kada shvataš da na sebi imaš samo pantalone i leptir mašnu nepoznatog porekla, panično ustaješ i tražiš najbliže ogledalo, a u njemu ispijeno lice još premazano tragovima crvenog karmina.
Baterija na telefonu već odavno je crkla, a tebi uporno nema jedne čarape.
Bacaš pogled nazad na krevet, a u njemu još uspavano leži tvoj najbolji drug.
Dodjavola! Ne znaš šta se sinoć dešavalo, ali avaj, možda je tako i bolje.
A poslednje čega se sećaš si ti u razjarenoj masi koja se dere "Do dna! Do dna!".