
Чекаш да ти они који живе као људи дају на кашичицу. По цео дан гледаш кучке што поносно шетају около. Разне џукеле ти раде о глави а на крају месеца схватиш да би ти најбоље било да те успавају. Можеш само да подвијеш реп и побегнеш.
Једини спас је отићи у Србију. Тамо се рањеном керу посвећује по 3 сата на телевизији, а рањени људи се не помињу.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Jebiga, ono, ministar konta ljudi su zdravstveno osigurani, jebe mu se, prima platu i boli ga tuki, a kad zadjes po domovima zdravlja gledas sta ce da ti padne na glavu, vrata otvaras sa jednim eventualno dva prsta i posle zderes kozu sa prstiju dok ne budes siguran da si skin`o sve bakterije. A onda odvedes kera u veterinarsku stanicu ono sve cisto, pa dodje ti da kad se sjebes negde odes kod njih da te previju i pregledaju.