
Kad ti posle 100 godina čekanja, naiđe krcat autobus, ti naravno kasniš, pa moraš da uđeš jer za taksi naravno nemaš, napolju je 40, a unutra 1000 stepeni jer naravno ne radi klima, pritom osoba do tebe u domaćinskoj potkošulji se drži za gornju šipku i dlakavim pazuhom ti je skoro u faci, a vonja kao tvor, dok se druga znojava osoba pribila uz tebe kao da želi stiskavac, a treća- deda koji urla na mobilan, inače vrlo blizu tvog uva, jer ne čuje dobro osobu sa druge strane veze... I tako do zadnje!
Nažalost, svakodnevno patimo u autobusima GSP-a.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.